Past Events

28th Zagreb marathon, halfmarathon & GARMIN 10 km race – Sunday, 13th October 2019!

Bivši se izbacivač u ulozi muzejskog čuvara na svoj način suočava s pitanjima o smislu umjetnosti. Provodeći radno vrijeme pokraj jednog provokativnog izloška, potaknut na razmišljanje, postupno mijenja svoje dotadašnje stavove i svoju zaštitarsku ulogu počinje shvaćati vrlo osobno, braneći svim srcem povjereno mu umjetničko djelo od kritika i napada zgrožene javnosti.

Predstava se izvodi u izložbenom prostoru Muzeja, s ograničenim brojem gledatelja.

Premijera: Ljetne noći Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt, 30.08. i 01.09.2013.

Trajanje predstave: 1h

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

Bivši se izbacivač u ulozi muzejskog čuvara na svoj način suočava s pitanjima o smislu umjetnosti. Provodeći radno vrijeme pokraj jednog provokativnog izloška, potaknut na razmišljanje, postupno mijenja svoje dotadašnje stavove i svoju zaštitarsku ulogu počinje shvaćati vrlo osobno, braneći svim srcem povjereno mu umjetničko djelo od kritika i napada zgrožene javnosti.

Predstava se izvodi u izložbenom prostoru Muzeja, s ograničenim brojem gledatelja.

Premijera: Ljetne noći Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt, 30.08. i 01.09.2013.

Trajanje predstave: 1h

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

Kroz dva sata “nabrijane” farsične i iskrene, kalamburične i dramatične, istodobno smiješne i gorko-tužne igre, glumci putuju kroz niz svojih unutrašnjih i zamišljenih identiteta i pretvaraju ih alkemijom svoje igre u niz osoba, situacija, realnih i fantastičnih događaja koje prepoznajemo kao naše vlastite, kao stvarnost koja nas okružuje i koju u svom apsurdu, konfliktu i dramatičnosti živimo. Igrom visoke energetike, virtuoznosti i sposobnosti glumačke transformacije predstava ispituje osobne i društvene maske i kontramaske, lažne i istinske vrijednosti i granice životne i scenske realnosti i fikcije.

Ivica Boban

Priča, svakidašnja. Buđenje, kava, listaš novine: događaji dana, svijet, novac, politika, crna kronika, tehnologija, multimedija, moda, ljepota, showbiz, turizam, sport, ponude, oglasi, ispadaju reklamni letci.

Akcija! Najjeftinije! Senzacionalno! Rasprodaja, do isteka zaliha. Sniženo, 12%, 23%, 30%, 40% popusta! Sve možeš imati jeftino, svijet, život, provod, sve ti se nudi u reklamnim letcima. Popust od 60% prava je prilika, treba otići tamo, brzo kupiti, uplatiti dok se ne rasproda, dok traje ponuda… Ove godine idem na more. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit – pjesma na radiju. U bircu, kasnije, kažeš prijatelju: – Idemo u šoping! Konobar: – Što ćete popiti? Prijatelj: – Imaš li ti love za kavu? Kopaš po džepovima, izvlačiš 10 kn. – Može jedna kola, a dvije čaše? Konobar se smije. Prijatelj mrmlja: – Money makes the world go around. Ima li rješenja? Ima. Opljačkati banku! Baš duhovito. Nije baš neka ideja. Zašto oni mogu, a ti ne, zašto ti nemaš i tebe nema. Kako to misliš – mene nema? Pa nema te nigdje, tamo gdje se obrće, kupuje, prodaje, zarađuje, provodi. Danas u 20 h imat ću love. Ruke uvis, lovu na sunce! To je scena iz filma. Ne, iz novina, naslovna stranica, na telki vijest dana. Uostalom, koja je razlika? Sve je za nas fikcija. Jebena svakidašnjica. Ima li hepienda? Ima kod Tarantina. Smijete se naglas. I odjednom vas ima, pun birc i pun grad. Nije da vas nema.

Skunk Anansie were born radical and have stayed that way ever since. It’s there in their music, which slips effortlessly between the confrontational and the tender, the politically charged and the nakedly emotional, the upfront and attention-grabbing and the quiet and restrained. But it’s there in the band’s essence too – in the blend of influences, cultures and personalities they have so successfully brought together.

When the band emerged from the sweat-drenched backrooms of London in 1994, electrifying everyone who saw them and jamming an adrenaline shot into the arm of a decadent music scene, they sounded and looked like nothing that had come before them.

“Nobody in our manor had seen anything like us before”, says singer Skin, who co-founded the band with bassist Cass and guitarist Ace. “We were an earthquake.”

“London in the 1990s was a mish-mash of people,” adds guitarist Ace, “But bands weren’t – it was always four blokes with identical haircuts. We were a band of people who were real. That’s why we were radical.”

Almost 25 years later, every other band is still playing catch up. No one before or since has had the cultural or emotional impact that helped propel Skunk Anansie to huge success. The greatest measure of what they’ve achieved is that nobody else has come close to imitating them.

Source: skunkanansie.com

O tome zašto čovjek laže i kako to čini napisano je bezbroj debelih knjiga. Umijeće laži što nam ga podastire barun Münchhausen plijeni bujnošću razmahane mašte. Njegove laži nisu međutim plod demagoškog manipuliranja zrncima istine. Takvim se lažima posvuda na našem planetu služe prepredeni pozemljari, čineći to na svim životnim razinama u obliku sofisticiranih biznismenskih trikova, visokoparnih kulturnjačkih prepucavanja i malignih političarskih smicalica. Münchhausenovi lažopleti spram svega ovoga benigne su floskule koje nas poput čarolije umiju nasmijati do suza, pomažući nam da ne zaboravimo kako funkcionira istinski smijeh, taj osebujni mehanizam koji bi čovjeku, kada bi za njim češće posezao, možda i mogao donijeti stanovito samoizlječenje.
Sead Muhamedagić

Trajanje predstave: 1 h 10 min

Mladi, obrazovani i ekološki osviješteni.
Recikliraju, gledaju dokumentarce i art filmove, čitaju knjige o pravim stvarima, voze se biciklima i kupuju od onih koji ne izrabljuju. Ali, se i voze automobilima, kupaju u kadi i ponekad ostave vodu da curi bez prave potrebe.

Može li se imati dijete i istovremeno biti ekološki osvješten, tek je jedna od dvojbi koja će se pojaviti kada jednog popodneva On „predloži dijete“. A Ona se previše brine, previše razmišlja i ima veliku, zaista veliku potrebu razgovarati o svemu, razmotriti stvari jer sve učinjeno mora biti i dobro promišljeno.

„Pluća“ su duhovit, emotivan, ponekad i brutalno iskren mentalni slalom generacije kojoj je propitivanje imperativ, a nesigurnost odavno postala stil življenja. Slalom prepun sumnji, strahova i potrebe za bliskosti, u kojem se neka vrata promaše, na nekima se izgubi previše vremena dok se neka zahvate baš onako kako treba, u pravom trenutku na pravom mjestu kada se ipak dogodi Život.

Aida Bukvić, redateljica

Koprodukcija Teatra EXIT i Gradskog kazališta Sisak

Tekst: Duncan Macmillan
Režija: Aida Bukvić
Igraju: Jadranka Đokić i Amar Bukvić

Prijevod: Lada Silađin

Scenografija: Miljenko Sekulić

Kostimi: Danijela Gotal Grgurač

Glazba: Willem Miličević

Oblikovanje svjetla: Marino Frankola

Fotografije: Miroslav Arbutina – Arbe

Dizajn propagandnog materijala: Marin Mimica i Bojan Kanižaj

Majstor svjetla: Dragan Micić/Aleksandar Franjić

Majstor tona: Luka Gabrić/Ivan Mihić

Organizacija, promocija i prodaja: Vedrana Reberšak, Gordana Miličević i Mirela Lautar/ Marijana Barišić, Lorena Podić, Alen Pahić i Jelena Jelić

Producenti: Teatar EXIT i Dom kulture Kristalna kocka vedrine, Gradsko kazalište Sisak

Umjetnički ravnatelj Teatra EXIT: Matko Raguž

Ravnateljica Doma kulture KKV, Gradsko kazalište Sisak : Valentina Ivanković Pelikan

Koprodukcija Teatra EXIT i Gradskog kazališta Sisak

Premijera u GK Sisak: 21.11. 2016.

Premijera u Teatru EXIT: 26.11. 2016.

Trajanje predstave: 1h i 20min

Virtuozna monodrama Mistero Buffo u izvedbi glumca Dražena Šivaka i režiji Lee Delong jedan je od najvećih izazova za glumce. Kombinacija humora i tragedije, u zavođenju na tragu klaunova, harlekina i putujućih glumaca, ovih furioznih sat vremena uživanje je u igri glumca koji igra preko 30 likova i lucidnosti pisca, nobelovca Daria Foa.
Dario Fo, veliki glumac i pisac, bio je vrstan poznavatelj glumačke povijesti, pogotovo tradicije putujućih glumaca. U ovom tekstu, on je prikupio i obogatio tekstove iz vremena Srednjeg vijeka, tzv. misterije koji su za teme imali biblijske motive, a koje su putujući glumci prerađivali i stvarali komične obrate.

Kritike su ovu predstavu već sada svrstali u vrh glumačke ponude u Hrvatskoj, a kombinacija oštroumnosti, brzine, duhovitosti i vještine, poslastica su za publiku.

Trajanje: 65 min

Gostovanje: Kazalište Grupa u koprodukciji s Triko Cirkus Teatar

Oblikovatelje svjetla: Vesna Kolarec

Produkcija: Kazalište Grupa u koprodukciji s Triko Cirkus Teatar

Nashville Pussy is an American rock & roll band from Atlanta, Georgia. Their musical style has been variously described as psychobilly, Southern rock, hard rock and cowpunk, as well as “sleaze rock”. The band’s lyrical themes mostly revolve around sex, drugs, drinking, fighting, and rock ‘n’ roll. Initially called Hell’s Half-Acre, the band’s name comes from Ted Nugent’s introduction to “Wang Dang Sweet Poontang” on the Double Live Gonzo album.

Following the initial 1997 breakup of Kentucky cowpunk band Nine Pound Hammer, guitarist Blaine Cartwright formed Nashville Pussy where he would take up vocal duties in addition to guitar. The core lineup of Nashville Pussy consists of husband-and-wife duo Blaine Cartwright and Ruyter Suys (pronounced “Rider Sighs”), and drummer Jeremy Thompson, formerly of Austin, Texas’ Phantom Creeps. Original drummer Adam Neal (Nine Pound Hammer) left to form the Hookers. Original bassist Corey Parks (sister of former NBA basketball player Cherokee Parks) quit one month after the release of the album High as Hell, and later joined Die Hunns. Tracy Almazan a.k.a. Tracy Kickass formerly of NYC’s the Wives, and Helldorado was enlisted to replace Parks mid-tour. Nashville Pussy recorded Say Something Nasty with Almazan on bass only to be replaced by Katielyn Campbell (of the band Famous Monsters). Katie Lynn’s image is on the album Say Something Nasty. Campbell was subsequently replaced by Karen Cuda for the album Get Some. Karen Cuda also appeared as bassist on the album “From Hell To Texas”, and in the live DVD Live in Hollywood.

Bivši se izbacivač u ulozi muzejskog čuvara na svoj način suočava s pitanjima o smislu umjetnosti. Provodeći radno vrijeme pokraj jednog provokativnog izloška, potaknut na razmišljanje, postupno mijenja svoje dotadašnje stavove i svoju zaštitarsku ulogu počinje shvaćati vrlo osobno, braneći svim srcem povjereno mu umjetničko djelo od kritika i napada zgrožene javnosti.

Predstava se izvodi u izložbenom prostoru Muzeja, s ograničenim brojem gledatelja.

Premijera: Ljetne noći Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt, 30.08. i 01.09.2013.

Trajanje predstave: 1h

Predstava je sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport.

Gostovanje: SARTR – Sarajevski ratni teatar, Sarajevo, BiH

Tekst: Aleš Kurt i Nejra Babić

Redatelj: Aleš Kurt

Ova predstava odvija se po principu „kazališta u kazalištu“, prateći proces proba na predstavi Nora – kuća lutaka prema originalnom dramskom djelu Henrika Ibsena. Na probama sudjeluju mladi redatelj Dražen s vrlo nadobudnim konceptom, mlada glumica Orhideja koja je tek primljena u ansambl kazališta, i njezin stariji kolega Hrvoje, dugogodišnji član ansambla koji igra Norinog muža Torvalda.

Dok Orhideja pokorno sluša redatelja, stariji i iskusniji Hrvoje pokušava ga usmjeriti da svoj rad s glumcima temelji na međusobnoj iskrenosti i povjerenju. Situacije se izmjenjuju, od komičnih do napetih, a razgovori iz laganih pošalica prelaze u oštre svađe. Odnos Torvalda i Nore Helmer postaje preslika odnosa redatelja i glumca – glumci ne razumiju redatelja, a redatelj ne čuje glumce – to je pitanje hoće li se on popraviti ili će netko od njih izaći iz predstave.

Uz to što nas podsjeća na radnju Ibsenove Nore kao jednog od najvažnijih djela u povijesti dramske književnosti, ova predstava nam prikazuje tijek kazališnih proba te postavlja važna pitanja o mjestu Nore, Ibsena i kazališta u današnjem svijetu.

Trajanje: 95 min