Kroz dva sata “nabrijane” farsične i iskrene, kalamburične i dramatične, istodobno smiješne i gorko-tužne igre, glumci putuju kroz niz svojih unutrašnjih i zamišljenih identiteta i pretvaraju ih alkemijom svoje igre u niz osoba, situacija, realnih i fantastičnih događaja koje prepoznajemo kao naše vlastite, kao stvarnost koja nas okružuje i koju u svom apsurdu, konfliktu i dramatičnosti živimo. Igrom visoke energetike, virtuoznosti i sposobnosti glumačke transformacije predstava ispituje osobne i društvene maske i kontramaske, lažne i istinske vrijednosti i granice životne i scenske realnosti i fikcije.

Ivica Boban

Priča, svakidašnja. Buđenje, kava, listaš novine: događaji dana, svijet, novac, politika, crna kronika, tehnologija, multimedija, moda, ljepota, showbiz, turizam, sport, ponude, oglasi, ispadaju reklamni letci.

Akcija! Najjeftinije! Senzacionalno! Rasprodaja, do isteka zaliha. Sniženo, 12%, 23%, 30%, 40% popusta! Sve možeš imati jeftino, svijet, život, provod, sve ti se nudi u reklamnim letcima. Popust od 60% prava je prilika, treba otići tamo, brzo kupiti, uplatiti dok se ne rasproda, dok traje ponuda… Ove godine idem na more. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit – pjesma na radiju. U bircu, kasnije, kažeš prijatelju: – Idemo u šoping! Konobar: – Što ćete popiti? Prijatelj: – Imaš li ti love za kavu? Kopaš po džepovima, izvlačiš 10 kn. – Može jedna kola, a dvije čaše? Konobar se smije. Prijatelj mrmlja: – Money makes the world go around. Ima li rješenja? Ima. Opljačkati banku! Baš duhovito. Nije baš neka ideja. Zašto oni mogu, a ti ne, zašto ti nemaš i tebe nema. Kako to misliš – mene nema? Pa nema te nigdje, tamo gdje se obrće, kupuje, prodaje, zarađuje, provodi. Danas u 20 h imat ću love. Ruke uvis, lovu na sunce! To je scena iz filma. Ne, iz novina, naslovna stranica, na telki vijest dana. Uostalom, koja je razlika? Sve je za nas fikcija. Jebena svakidašnjica. Ima li hepienda? Ima kod Tarantina. Smijete se naglas. I odjednom vas ima, pun birc i pun grad. Nije da vas nema.